Ključnu ulogu u izboru pape imao je biskup hrvatskog porijekla

U izvanrednoj epizodi Telegramovog podcasta Prvi glas gostovao je vatikanist Zoran Kusovac koji je govorio o tome što možemo očekivati od novog pape Lava IVX. Kusovac govori o tome zašto je izbor američkog kardinala Roberta Francisa Prevosta veliko iznenađenje, tko su bili ključni kardinali koji su presudili da baš Prevost postane novi papa i zašto je ovaj izbor direktna poruka Donaldu Trumpu."Moramo priznati da je izbor pape Amerikanca šok. Osobno sam također iznenađen jer uvijek se u Crkvi govorilo da samo iz dva reda ne mogu postati pape. Prvi je bio isusovac koji ne može postati papa iz tradicionalnih povijesnih razloga sukoba isusovaca sa Crkvom i uvjerenja da su isusovci sami po sebi jako moćni zbog svoga jako, jako velikoga dubokoga znanja. Drugi za kojega se govorilo da ne može biti papa, to je Amerikanac, stanovnik Sjedinjenih Država. Vjerovalo se da Amerikanci već imaju previše moći u svijetu da bi se ta moć sa papom Amerikancem koncentrirala na jednom mjestu, na jednom kontinentu koji je specifičan u crkvenom smislu, najviše po tome što je koncentriran na financijsku moć, na novac, gdje se često štovanje novca pretpostavi štovanju Boga", kaže Kusovac.I to Crkvi, naravno, u principu nikada nije drago, nastavlja. "No, ovoga puta moram reći da je ovaj izbor apsolutno genijalan. Naravno da se znalo da je kardinal Prevost jedan vrlo kvalitetan kandidat, to jest da bi bio jako kvalitetan kandidat da nije Amerikanac", kaže i ističe kako je ovaj izbor direktna poruka Donaldu Trumpu i kako je Prevost izabran zbog njega."Naravno, ne na način na koji bi to Donald Trump volio osobno ga izabrati i reći: "Ti ćeš biti moj papa, ja ću ti reći kako ćeš biti papa", nego na način da je jednostavno Donald Trump unio takve promjene u svijet, vrlo neugodne i vrlo neprijatne, da je Crkva morala na njih reagirati. Idealna crkva ne može živjeti izvan vanjskoga svijeta. Dakle, idealna Crkva bila bi Crkva gdje se svi mole Bogu, svi poštuju ono što Crkva od njih traži i svi žive po Bibliji. No, naravno, svijet nije takav. I svaka se Crkva mora prilagođavati svome vremenu. Ovo je vrijeme u kojem se događaju duboke promjene u odnosima između društava, između pojedinca i društva, država, raznih skupina unutar toga društva", kaže.Dobili smo papu koji je blagi progresivac, na tragu pape Franje. "Mislim da mogu sada prvi put otvoreno reći - brzina kojom je izabran pokazuje da je njegov izbor praktički bio pripremljen već u predkonklavnom razdoblju, u onih desetak-petnaest dana kada su se kardinali počeli okupljati u Rimu na općim kongregacijama. Rekao bih da su ovdje postojala tri ključna “izbornika” - to su oni kardinali koji prepoznaju mogućeg papu, podrže njegove vrijednosti i zatim vode razgovore s drugim kardinalima, kako prije, tako i tijekom same konklave", priča dalje Kusovac."Dvojica od njih, uvjeren sam, bili su iznimno bliski papi Franji, ali više nisu imali pravo glasa jer su prešli dobnu granicu od 80 godina – kardinal Oscar Rodriguez Maradiaga iz Hondurasa i kardinal Sean O’Malley iz Bostona. Maradiaga, Južnoamerikanac, bio je jedan od najbližih suradnika pape Franje. Osim što razumije južnoameričke biskupe, ima i senzibilitet za razmišljanja crkava s Globalnog juga, iz Afrike i Azije, regija za koje se spekuliralo da bi mogle dati novog papu. Iako sam osobno vjerovao da će nakon jednog južnoameričkog pape konklava ponovno gravitirati Starom kontinentu – Europi ili možda Kanadi – ipak se to nije dogodilo".Drugi ključni izbornik bio je O'Malley - franjevac, nadbiskup Bostona i osoba posvećena ideji suvremenog papinstva. "Meni je osobno žao što nikada nije bio ozbiljniji kandidat za papu, ali se dokazao kao izvanredan suradnik pape Franje. On je imao važnu ulogu u pridobivanju kardinala iz razvijenog svijeta, izvan globalnog juga"."Treći izbornik, vjerujem, bio je ključan unutar same konklave – kardinal Blaž Čupić, nadbiskup Chicaga, dalekog hrvatskog podrijetla. Njegova je obitelj emigrirala još za vrijeme Prvog svjetskog rata. Čupić se godinama suprotstavljao konzervativnim strujama unutar Crkve i bio je otvoreni kritičar Trumpove administracije. On je imao ulogu koordiniranja glasova unutar konklave. A činjenica da je novi papa izabran već u četvrtom krugu govori u prilog tome da je podrška bila organizirana unaprijed - već u prvom krugu morao je imati značajnu potporu. Kada konklava krene s jakim kandidatom koji brzo dobiva glasove, jasno je da je izbor bio planiran. Kardinal Prevost je, čini se, od početka bio ozbiljan kandidat, a kasnije su mu se priklonili i oni koji su možda tražili papu kompromisa – dovoljno prihvatljivog svim stranama", zaključuje Kusovac.